Moba

Dragi čitaoci, pisaću o Mobi iz svog ugla gldanja iz vremena kada sam bio dete- i mladić.

Moba je zajednički rad meštana jednog zaseoka, male, sela .Meštani su se međisobno pozajimali u radu . Održavale su se u vreme sezonskih radova na poljima. Moba se odvijala za vreme raznih poljskih radova , žetve, vršaja, branja kukuruza, prikupljanja džanarika i šljiva, košenje njiva, skupljanje pokošenog sena, izrada cigle.

Naj češća Moba je bila kad se žela pšenica. Tada se pšenica žela ručno pomoću srpova. Veoma često žetva se odvijala uz muziku.

Na vrhu njive bi bili svirači, u moje vreme harmonikaš Dobro Živana Markovića, trubač Stanoje zvani Bujadara iz Tršića i dobošar Mihailo, zvani Škemba iz zaseoka Prnjavora,Tronoša, Korenita. Tom prilikom bo se okupilo dosta muškinja i ženskinja, mladih i starih. Poslovi u bili podeljeni tako što su stariji ljudi pleli užad od pšenice, Neki su želi pšenicu, deca su kupila požnjevenu pšenicu i stavljali na već pripremljena užad, neki su vezali pšenicu užadima u snopove. Pojedina deca su donosila vodu za učesnike mobe sa obližnjeg izvora. Uz muziku se radilo. Osećala se pozitivna energija. Penekada se i grupno zapevalo. Zvuci instrumenata su se daleko čuli po okolnim brdima. Deca su se utrkivala ko će biti vredniji i veoma često su od žetelaca uzimali rukoveti iz ruku pre nego što ih oni stave na zemlju.

Od prisutnih je uvek bilo momaka i devojaka i obično bi jedan momak i devojka jedno pored drugog započinjali žetvu tako da su sve do vrha njive držali pravac. Oni su uvek išli nekoliko metara ispred oistalih žetelaca. Njih dvoje su se zvali Prožinjala.

Kada bi se sva pšenica požela, pristupilo bi se skupljanju snopova pšenice i isto se nosilo na zaravan njive gde bi se od snopiva pravile krstače, da bi se snoplje osušilo. Nakon toga posle nekoliko dana bi se snoplje sadevalo uz kolje-stožine.

Kadse sve završi, odlazilo bi se kući kod domaćina čija je njiva i večeralo.

Nakon večere u dvorištu bi se pobola brklja i na istu okačila rudarska lampa-karbituša, pošto tada nije bilo struje. Nakon toga bi poćela igranka gde su se uz muziku igrala kola do kasno u noć.

.

VRŠAJ

U to vreme bilo je ljudi koji su posedovali vršalice koje su vukli volovi. Vršalice su se pokretale pomoću motora zvani “Aran”,jer tada nije bilo traktora. Domaćin bi se za vlasnikom vršalice dogovorio kada će da se vrše pšenica. Volovima bi se dovukao motor i vršalica na mestu gde su sadenuti stogovi pšenice. To mesto se zvlo Gumno. Domaćin bi sazvao mobu za vršaj. I tada bi se podelili poslovi. Neko bi se penjao na stogove i pružao snoplje koje bi se prenosilo da vršalice i isto se pružalo obično vlasniku vršalice koji je snoplje stavljao u vršalicu. Vodilo se račina da se na bude blizu kajiša koji je povezivao motor Aran koji je pokretai vršalicu. Posebno su deca upozoravana da ne budu blizu tog kajiša. Žene su iz vršalice prihvatale vilama slamu i odnosila do koca-stožine gde je neko od muškaraca sadevao slamu.

Na strani gde iz vršalice izlazi pšenica u zrnu se postavljala vaga na kojoj su se merile vreće sa pšenicom. Muškarci malo jači su vreće prenosili na volovsku zapregu i tu slagali.

Za hranu radika vršaja obično domaćin je klao bravče-ovcu koja bi se radnicima iznosila skuvana.

Za decu je vršaj bio interesantan jer su se igrala na slami i plevi.

Nakon završetka vršaja, vršalica bi se prevozila kod sledećeg domaćina i skoro svi radnici bi prelazili kod tog domaćina.

Autr: Radijko Nestorović


Posted

in

by

Tags:

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *